Obnovljivi izvori energije
![]() |
Autor Ivana Aleri? |
Na samom po?etku nastanka Zemlje sve kopnene mase su bile spojene u jedan gigantski kontinent nazvan Pangaea, nakon ?ijeg je raspada Zemljina kora po?ela poprimati današnji oblik. Kontinenti su dio kore i u neprestanom su gibanju. Teorija tektonike plo?a pretpostavlja da se Zemljina površina sastoji od nekoliko velikih krutih plo?a (kontinentalne i oceanske) na ?ijim granicama dolazi do horizontalnog pomicanja. Procesi u Zemljinoj unutrašnjosti mogu pomicati plo?e tako da izme?u njih nastaju procjepi, ili pomicati plo?e jednu prema drugoj, skra?uju?i i/ili savijaju?i ih, kao i skliznuti jedna ispod druge prilikom njihova kontakta. Navedena gibanja na mjestima dodira imaju za posljedicu ?este potrese, no istovremeno to su i mjesta zna?ajnijih geotermalnih resursa. S to?ke gledišta iskorištavanja geotermalne energije, najzna?ajnija geotermalna polja se o?ekuju duž rubova velike Pacifi?ke plo?e, tzv. „Pacific Ring of Fire“ (Pacifi?ki plameni prsten). Rije? geotermalna dolazi od gr?kih rije?i geo (zemlja) i therme (toplina). Pod pojmom „geotermalna energija“ smatramo onu energiju koja se može pridobiti iz Zemljine unutrašnjosti i koristiti u energetske ili neke druge svrhe. Temperatura Zemljine unutrašnjosti raste s dubinom. Na dubini od 80 do 100 km temperatura stijena iznosi izme?u 600 i 1.200 °C. Toplina neprestano struji od izvora u Zemljinoj unutrašnjosti prema površini. Temperatura Zemljine površine najviše ovisi o zra?enju Sunca. Utjecaj tog zra?enja opaža se u gornjim dijelovima kore do dubine 30 m. Na toj dubini temperatura je stalna. Porast temperature s dubinom Zemlje naziva se geotermalni gradijent. Upravo je geotermalni gradijent jedan od prvih pokazatelja koji upu?uje na potencijalno ležište. Karte geotermalnih gradijenata ukazuju na podru?ja lokalnih anomalija. Srednja vrijednost geotermalnog gradijenta primjerice za Europu iznosi 0,03 °C/m, dok u Hrvatskoj postoje dva razli?ita podru?ja: - Dinaridi i Jadran: 0,015° - 0,025 °C/m, - Panonski dio: >0,04 °C/m.
Geotermalno ležište je spremnik toplinske energije unutar Zemljine kore iz kojeg se na ekonomi?an na?in može dobiti toplina koja se na površini koristi za proizvodnju elektri?ne energije, u industriji, poljoprivredi, ugostiteljstvu, ku?anstvima itd. Kada govorimo o geotermalnim ležištima mislimo zapravo na geotermalne vode koje se nalaze u podzemnim ležištima i vode koje prolaze kroz podzemna ležišta. Me?unarodno uvriježena terminologija za podjelu izvora još uvijek ne postoji, stoga ih dijelimo na više na?ina:
Geotermalno ležište razlikuje se od geotermalne rezerve upravo u faktoru ekonomske isplativosti crpljenja izvora. Ležište karakteriziraju njegova dubina, debljina i opseg, svojstva stijena, salinitet i geokemija postoje?ih fluida u ležištu te temperatura, poroznost i propusnost stijena.
Fokusiraju?i se na iskorištavanje geotermalne energije u energetske svrhe, najzna?ajnija podjela ležišta je prema temperaturi odnosno termodinami?kim i hidrološkim obilježjima izvora. Tako razlikujemo:
Stijene su relativno loš vodi? topline stoga nije dovoljno samo dose?i toplu stijenu ve? je toplinu potrebno izdvojiti pomo?u cirkulacijskih fluida koji putuju šupljinama i rascjepima stijene. Jednostavno re?eno, prilikom korištenja geotermalne energije potrebne su minimalno dvije bušotine – utisna i proizvodna. Proizvodnom bušotinom crpi se toplina (kroz zagrijani fluid) dok se utisna bušotina koristi za obnavljanje geotermalnog ležišta. Stoga, iako na dubini gotovo svugdje postoje tople stijene, postoje?e tehnološke barijere ?ine ih neekonomi?nima na ve?ini mjesta za pridobivanje energije.
Geotermalna energija se može koristiti izravno (kao toplinska energija) ili za proizvodnju elektri?ne energije. Proizvodnja elektri?ne energije je najvažniji na?in iskorištavanja visoko temperaturnih geotermalnih izvora. Elektrane mogu imati vrlo malu instaliranu snagu od samo približno 100 kW, dok se uobi?ajeno kre?u u rasponu od 1 - 5 MW, ali postoje i jedinice od 100 MW. Geotermalne elektrane ve?inom su elektrane baznog tipa što zna?i da su u pogonu 8.760 sati godišnje (24 h x 365 dana). Ve?ina projekata geotermalnih elektrana kombiniraju proizvodnju elektri?ne energije i izravnu primjenu topline u neke druge svrhe, kako bi se poboljšala ekonomi?nost projekta, ali i iskoristivost elektrane.
Korištenjem geotermalne energije za grijanje prostora smanjuje se potrošnja konvencionalnih energenata (pr. fosilnih goriva) što zapravo ostavlja pozitivan utjecaj na okoliš. U nekim podru?jima (primjerice Island), geotermalne vode su visokog stupnja ?isto?e te se izravno utiskuju u sustav daljinskog grijanja i transportiraju na udaljenosti i do 40 km. U posljednje vrijeme sve se više koriste i geotermalne toplinske crpke koje zimi služe za grijanje prostora, ljeti za hla?enje, a tijekom cijele godine za pripremu tople sanitarne vode.
Karakteristika korištenja obnovljivih izvora energije, pa tako i geotermalne energije jest ograni?enost na podru?je koje je bogato odre?enim energentom tako da je i utjecaj na okoliš prvenstveno lokalnog zna?aja. Utjecaj geotermalnih elektrana na okoliš o?ituje se upotrebom relativno velikih površina zemljišta, pojavom slijeganja terena, emisijom plinova i otpadnih voda te emisijom topline u buke. Intenzitet tih djelovanja ovisi o nizu faktora, kao što su geološko-strukturne i hidrogeološke zna?ajke ležišta, fizi?ko-kemijska obilježja geotermalnog fluida u ležištu, tehni?ko-tehnološke karakteristike postrojenja te ekološke odlike i kvaliteta promatranog podru?ja.
U Hrvatskoj postoji tradicija iskorištavanja geotermalne energije iz prirodnih izvora u medicinske svrhe i za kupanje. Brojne toplice koriste upravo geotermalnu energiju (Varaždinske, Daruvarske, Stubi?ke toplice, Lipik, Topusko itd.). Proizvodnja geotermalne vode za navedene toplice prije se vršila kroz prirodne izvore, dok se danas uz prirodni protok koristi geotermalna voda iz plitkih bušotina. Ukupno postoji 28 nalazišta, od kojih je 18 u upotrebi. INA-Naftaplin je 70-ih godina prošlog stolje?a zapo?ela s istraživanjem rezervi nafte i plina na poljima u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Me?utim, istražne bušotine pokazale su postojanje izvora tople vode. Najviše istražena ležišta, a ujedno i ležišta s najvišom temperaturom geotermalnog fluida su ležište u blizini Koprivnice (Kutnjak-Lunjkovec) i Bjelovara (velika Ciglena).
Geotermalna energija iz srednje temperaturnih ležišta može se iskorištavati za grijanje prostora, u razli?itim tehnološkim procesima te za proizvodnju elektri?ne energije binarnim ciklusom. |
Zadnje vijesti