Obnovljivi izvori energije
![]() |
Autor Leo Jerki? | |||||
Energija plime i oseke je jedan od najstarijih tipova energije koju koriste ljudi. Ta energija ne zaga?uje okoliš, pouzdana je i lako predvidljiva za razliku od energije vjetra i valova. Sama energija plime i oseke se može koristiti na dva na?ina:
Glavni nedostatak ovog oblika energije su veliki kapitalni troškovi jer se redovito radi o ogromnim projektima koji zahva?aju velika podru?ja, pa kao i sa velikim projektima hidroelektrana može do?i do narušavanja okoliša, tj. ekosustava. Drugi problem je ograni?eni dnevni rad od 10 sati koliko traju izmjene plime i oseke. Energija valova je nestalni (intermitentni) izvor energije koji nastaje kretanjem površinskog sloja oceana (mora) u vertikalnom smjeru i obilježena je visinom i brzinom kretanja tog sloja. Kineti?ka energija valova je ogromna. Oni svoju energiju dobijaju od vjetra koji puše po površini oceana (mora) i nastaje iz solarne energije, te mogu prenositi uhva?enu energiju tisu?ama milja bez gubitaka. Energija valova je dostupna u svakom trenutku, samo se mijenja njen intenzitet.
Još jedna prednost energije valova je da nema potrebe za branom, za razliku od hidro ili elektrana na plimu i oseku tako da je iskorištavanje iste prakti?ki nevidljivo u okolišu, ako ne i blagotvorno za okoliš. Glavni problem je nejednaka mogu?nost korištenja energije na razini cijelog svijeta, jer nema svugdje isti potencijal. No neka podru?ja imaju ogroman potencijal za korištenje energije valova (Škotska, Kanada, Australija...). U svijetu nema puno instaliranih elektrana na plimu i oseku. Trenuta?no ih je u funkciji sedam.
Najstarija i najve?a elektrana na plimu i oseku se nalazi u Francuskoj u La Ranceu. Njezina snaga je 240 MW, a u pogon je ušla 1966. godine. Druga najstarija je Kislaya Guba koja se nalazi u Rusiji , snaga joj je 1.7 MW, a u pogon je ušla 1968. Nakon toga sljede?a u nizu po godini puštanja u pogon je elektrana Jiangxia u Kini ukupne snage 3.2 MW koja je u pogonu od 1980. U Sjevernoj Americi je pak 1984. u Kanadi kod Annapolis Royala u pogon puštena elektrana snage 20 MW. U 2008. je u Sjevernoj Irskoj pušten u pogon sustav SeaGen snage 1.2 MW na rok od pet godina. U Južnoj Koreji je 2009. u pogon ušao Jindo Udolmok snage 1 MW, koji je još u izgradnji te ?e pri svom završetku 2013. imati ukupnu snagu 90 MW. U rujnu 2010. je u Orkneyu, Škotska postavljena jedna turbina snage 1 MW i puštena u probni pogon. Pri kraju izgradnje je elektrana na plimu i oseku na jezeru Sihwal u Južnoj Koreji. Trebala bi biti dovršena krajem 2010., a sa svojom planiranom snagom od 254 MW ?e postati najve?a elektrana na plimu i oseku na svijetu.
Broj funkcionalnih elektrana na valove je još manji od onih na plimu i oseku. Prva komercijalna elektrana na valove je otvorena 23. Rujna 2008. u Portugalu a zvala se Aqucadora Wave Park. Nažalost zbog nedostatka financija i povla?enja partnera projekt je propao u ožujku 2009., te su turbine povu?ene s lokacije. Ukupna snaga joj je bila 2.25 MW.
U Škotskoj je po?ela gradnja elektrane na valove koja koristi iste Pelamis jedinice kao i ona u Portugalu, o?ekuje se ukupna snaga od 3 MW, a prva jedinica je ušla u more u svibnju 2010. U Australiji se razvija tehnologija CETO koja se razlikuje od drugih tehnologija u smislu da se elektri?na energija iz valova proizvodi podvodno. Sada se nalazi u fazi komercijalnog testiranja, a bit ?e puštena u pogon 2011. Ukupna snaga ?e biti 5 MW.
|
Zadnje vijesti