Sustav za razmjenu emisija (ETS) Europske Unije je najve?a svjetska shema kojom se �eli trgovati sa dozvolama emisija stakleni?kih plinova.

Ona je pokrenuta 2005., a pokriva nekih 11.000 elektrana i industrijskih postrojenja u 30 zemalja, koje zajedno pokrivaju skoro 50% europskih emisija CO₂.

Plafon u ukupnim emisijama unutar sheme je zadan, i dozvole se izdaju kompanijama reguliranim po toj shemi. Kompanije moraju mjertiti i izvje�tavati o svojim emisijama CO₂ te davati jednu dozvolu za svaku tonu koju ispuste. Kompanije mogu i trgovati sa svojim dozvolama, pri ?emu dobivaju poticaj za smanjenje svojih emisija.

Trenuta?ni plafon je tako postavljen da pada 1,74% godi�nje kako bi do 2020. ukupni pad emisija bio 21% u odnosu na 2005. U lipnju 2011. je jedna dozvola ko�tala otprilike 16 eura, a godi�nja vrijednost im je oko 150 milijardi dolara, �to je ogromna cifra u odnosu na druge sli?ne sheme (UN-ova ima vrijednost od 1,5 milijardi dolara).

U osnovi je ETS uspio, po�to je po?eo regulirati emisije CO₂,�te kompanije vi�e ne mogu slobodno one?i�?avati okoli�. CO₂ ima cijenu i to utje?e na ekonomiju tro�enja fosilnih goriva. Na primjer, elektrana na ugljen vi�e one?i�?uje okoli� od plina, tako da operatori elektrana na ugljen trebaju vi�e dopu�tenja, a njihovim rastom je sve skuplje koristiti ugljen naspram plina. Time proizvo?a?i elektri?ne energije imaju dodatne tro�kove, pa radije izabiru elektrane na plin ili OIE, od onih na ugljen.

Ipak, te�ko je do?i do pravih brojki koliko je ETS u praksi djelovao, jer je potrebno procijeniti koli?inu emisija u slu?aju da implementacije ETS-a nije bilo. ETS je vjerojatno odgovaran da se tokom prvih par godina koli?ina emisija smanjila za 2,5-5% umjesto da je porasla kako se o?ekivalo, a jedna studija koja se detaljno bavila tim problemom je do�la do zaklju?ka da je izme?u 2005. i 2007. ETS smanjio emisije za 120 do 300 miljuna tona, s time da se procjenjuje da je prava vrijednost bila negdje oko 210 milijuna tona.

To su ipak tek prosje?ni dobitci, pogotovo ako se gleda kontekst pove?anja uvoza iz Kine i drugih zemalja koje uvelike pove?avaju svoju potro�nju emisija, te iako ?e u tre?oj fazi od 2013. do 2020. redukcije emisija biti ve?e sama shema je bila jako kritizirana i puna problema, a jedan od ve?ih je veliki broj dozvola koje ne?e biti iskori�tene iz dana�nje druge faze. Unato? tome Europska Unija ima cijenu CO₂ i mehanizam koji djeluje u smjeru limitiranja i smanjenja klimatskih one?i�?enja, ?ime su u prednosti naspram drugih svjetskih regija.

Izvor: www.guardian.co.uk